Presude (ne)izvršene mjesecima
Piše: Nermina Kuloglija-Zolj
Kada se u septembru 2025. godine novinari Detektora susreću sa Slobodanom Stanišićem ispred zgrade u kojoj živi u Sokocu, on nije siguran šta da očekuje.
Još prije dvije godine je osuđen na zatvorsku kaznu zbog posjedovanja i omogućavanja uživanja opojnih droga, ali on kaznu još uvijek nije odslužio.
Kada je Osnovni sud u Sokocu 2023. godine prihvatio zahtjev Stanišića za zamjenu zatvorske kazne za rad za opće dobro, njemu je to izgledalo kao druga šansa.
“Značilo mi je. (…) Znam da sam pogriješio”, rekao je Stanišić novinarima Detektora.
On je trebao raditi za opće dobro 300 sati tokom šest mjeseci, ali dvije godine poslije on kaznu još uvijek nije odslužio.
Istraživanje Detektora pokazalo je da kaznu Slobodan Stanišić ne može odraditi jer u Sokocu, gdje on stanuje, Ministarstvo pravde Republike Srpske nije potpisalo ugovore s preduzećima gdje bi on mogao raditi, što je bila obaveza te institucije.
Stanišićev slučaj nije jedini.
Od 152 analizirane presude općinskih i osnovnih sudova u BiH koje se odnose na izvršenje sankcije rad za opće dobro u periodu od početka 2019. do kraja 2024. godine, Detektor je otkrio da 44 nisu izvršene. Najmanje četiri presude do sada nisu izvršene ni na jedan način.
U 27 slučajeva sudovi su neizvršeni rad za opće dobro zamijenili drugom kaznom.
Rad za opće dobro je sankcija koju sudovi u BiH mogu odrediti osuđenima na kaznu zatvora do godinu dana. Ona podrazumijeva da će osuđeni u određenom vremenskom periodu u preduzeću, organizaciji ili ustanovi raditi na poslovima koji su im dodijeljeni.
Među razlozima za takav propust bila su kašnjenja sudija da pošalju presudu na izvršenje, neobezbijeđena radna mjesta za osuđenike i nejavljanja osuđenih ili njihovo preseljenje, pokazalo je istraživanje.
Iz Ministarstva pravde, koje je dužno potpisati ugovore s preduzećima, navode kako su na osnovu javnog poziva sklopili ugovore sa zainteresovanima, te da u manjem broju zajednica ne postoje ugovori o saradnji.
“Ministarstvo kontinuirano ulaže napore da, i direktno i u saradnji s jedinicama lokalnih samouprava, dostigne željeni nivo saradnje u vezi sa ovim pitanjem”, naveli su za Detektor iz ove institucije.
U oktobru 2024. godine, Ministarstvo pravde obavijestilo je sokolački sud da ne mogu izvršiti mjeru rada za Stanišića. Razlog za to je što u ovoj opštini nemaju potpisan ugovor ni s jednim preduzećem.
Stanišić o tome nije obaviješten.
“Meni je došlo da mi je pretvorena kazna zatvora od sedam mjeseci u 300 sati. To mi je došlo”, prisjetio se Stanišić, dodajući da je on uvjerenje o sposobnosti za rad poslao u Banju Luku.
Prema Krivičnom zakonu, ukoliko osuđeni ne izvrši rad za opće dobro, sud je dužan donijeti odluku o izvršenju kazne zatvora. Zakonom nije definiran rok za donošenje odluke.
“Godinama ti neko govori da nećeš ići u zatvor, da ćeš raditi društveno korisni rad od kojeg ne bježiš. (…) Dvije godine – godina i nešto da sam oslobođen [od odlaska u zatvor], dobro mi je sve, i sad odjednom, ideš u zatvor”, kazao je Stanišić.
Sud u Sokocu do septembra 2025. godine, kada je Detektor tražio pojašnjenje za izvršenje ove presude, nije preinačio njegovu presudu u zatvorsku kaznu.
Predsjednica suda Branka Malović za Detektor je u pisanom odgovoru navela da to što mjere nisu izvršene, ne znači da neće biti, te da je potrebno praviti razliku između objektivnih i subjektivnih okolnosti zbog kojih rad za opće dobro nije izvršen.
“Činjenica da nema zainteresovanih javnih ustanova na području opštine Sokolac je objektivna okolnost koja se ne može pripisati osuđenom licu, i tu, dakle, treba napraviti jasnu razliku”, pojasnila je Malović.
Prema podacima koje je Detektor prikupio, Sud koji vodi Malović je od 2019. do kraja 2025. šest kazni zatvora do godinu dana preinačio u rad za opće dobro.
Dvije presude su izvršene, jedna je otkupljena, dok se tri, u koje spada i presuda Stanišiću, još uvijek vode kao neizvršene.
Malović je u odgovoru navela kako će presuda koja nije izvršena iz subjektivnih razloga biti ponovo zamijenjena kaznom zatvora. Druge dvije nisu izvršene iz objektivnih razloga, odnosno zbog činjenice da ministarstvo nema potpisane ugovore s preduzećima.
“U narednih mjesec do dva, radit će se i uz moj lični angažman i predstavnika Ministarstva pravde RS-a da se (…) pronađu subjekti i krene s realizacijom, to jest izvršenjem ovih mjera na području opštine Sokolac”, navela je predsjednica suda.
Stanišić ovo vidi kao olakšanje i nada se da će firme u općini u kojoj živi pristati da ga zaposle.
U istoj situaciji poput Stanišićeve nalazi se i Bojan Đ., osuđen za nasilje u porodici. Njegov puni identitet Detektor je sakrio kako bi zaštitio žrtvu u tom slučaju. Njemu je kaznu zatvora od godinu dana iz 2024., Osnovni sud u Sokocu preinačio u 360 sati rada u javnom interesu u roku od šest mjeseci.
Tokom jednog od telefonskih razgovora, on je novinarima Detektora kazao kako “mu se vodi da tovari smeće”.
Rekao je da mu je sud ovo odredio, ali da još uvijek nije odradio sankciju koja mu je određena. Nije mu poznato da ne postoje sklopljeni ugovori s preduzećima gdje bi ovu sankciju mogao izvršiti.
“Nije do mene, do njih je”, kazao je kratko Bojan Đ. i dodao da ima “papir” i da čeka da ga pozovu da odradi rad za opće dobro.
Nikola Sladoje, njegov advokat, za Detektor je naveo da nakon odobrenja rada u javnom interesu nije dobio nikakve dodatne informacije.
“Ako sud odobri takvu mjeru i zamjenu kazne, to je za mene nešto što država treba da provede”, naveo je Sladoje u telefonskom razgovoru.
Ocijenio je diskriminatornom činjenicu da se rad za opće dobro provodi ondje gdje postoji mogućnost, pri čemu pojedini ostaju bez ove pogodnosti, kako ju je nazvao.