Kako je odlagano izvršenje presuda za nasilje u porodici
Piše: Nermina Kuloglija-Zolj
Ivan M. je prije dvije godine prijavljen za nasilje u porodici.
Općinski sud u Ljubuškom ga je zbog toga 2024. osudio na rad za opće dobro. Ta kazna, međutim, nikada nije sprovedena u djelo, otkriva Detektor. Umjesto toga, sud je Ivanu M. dozvolio da otkupi svoju kaznu.
Kako se navodi u presudi, do koje je došao Detektor, Ivan M. – čiji je puni identitet sud sakrio – suprugu je najprije psihički maltretirao, dok je držao lovačku pušku na ormaru u spavaćoj sobi. Nakon što je supruga pobjegla, trebali su se vidjeti tokom primopredaje kćerke.
Pri susretu, kojem je svjedočila i policija, on je supruzi prijetio, te se, kako se navodi u presudi, agresivno zatrčao u njenom pravcu. Policijski službenici su potrčali za njim da ga spriječe da ne napadne suprugu, te ga uhapsili i stavili pod nadzor.
Supruzi je nastavio prijetiti govoreći: “Vidjet ćeš ti svoje kad ja izađem.”
“Uhvatili su ga i oborili na tlo u trenutku kad je bio oko tri metra udaljen od supruge”, navodi se u presudi te dodaje da ga je supruga nakon toga prijavila za nasilje u porodici.
U augustu 2024. godine, Općinski sud Ljubuški ga je osudio na dva mjeseca zatvora i tu kaznu mu zamijenio radom za opće dobro. Trebao je da odradi 15 dana u roku od tri mjeseca od pravosnažnosti presude, odnosno od oktobra 2024. godine.
Međutim, Ivan M. dočekao je januar 2025. bez izvršene kazne, iako je do tog roka trebao završiti rad za opće dobro.
U presudi kojom mu je dodijeljen rad za opće dobro, ocjenjuje se da će ta alternativna kazna u dovoljnoj mjeri utjecati na osuđenog da se u budućnosti suzdrži od krivičnih djela. Također se navodi da će takva kazna utjecati i na potencijalne počinitelje krivičnog djela nasilje u porodici, čiji je broj, kako se navodi, u porastu.
Detektor je tokom istraživanja ovog slučaja utvrdio propust koji je doveo do toga da ovaj osuđenik ne izvrši rad za opće dobro.
Bojana Jovanović iz Centra ženskih prava zamjenu zatvorske kazne radom za opće dobro smatra minimiziranjem opasnosti krivičnog djela nasilje u porodici.
“Vi imate nasilnika koji će zamijeniti [kaznu], što zakon kaže rad za opće dobro je deset do najviše 90 dana u godini, i neko ko je dobio kaznu zatvora godinu dana radit će, u najboljem slučaju, 90 dana”, pojasnila je Jovanović.
Ocijenila je da zamjena kazne, praćena propustima u izvršenju, čini da nasilnik u porodici prolazi bez sankcije za ono što je počinio.
Rad od 15 dana Ivan nije izvršio.
Ta kazna jedna je od nekoliko desetina onih gdje rad za opće dobro nikada nije sproveden. Najmanje četiri presude do sada nisu izvršene ni na jedan način.
Rad za opće dobro je sankcija koju sudovi u BiH mogu odrediti osuđenima na kaznu zatvora do godinu. Ona podrazumijeva da će osuđeni u određenom vremenskom periodu u preduzeću, organizaciji ili ustanovi raditi na poslovima koji su im dodijeljeni.
Od 152 analizirane presude općinskih i osnovnih sudova u BiH koje se odnose na izvršenje sankcije rad za opće dobro u periodu od početka 2019. do kraja 2024. godine, Detektor je otkrio da 44 nisu izvršene.
U 27 slučajeva sudovi su neizvršeni rad za opće dobro zamijenili drugom kaznom.
Među razlozima za takav propust bila su kašnjenja sudija da pošalju presude na izvršenje, neobezbijeđena radna mjesta za osuđenike i nejavljanja osuđenih ili njihovo preseljenje, pokazalo je istraživanje.
Prema presudama koje je Detektor prikupio, sudovi u BiH su 12 puta od 2019. do 2025. godine presude za nasilje u porodici kojima su osuđeni kažnjeni zatvorskom kaznom zamijenili radom za opće dobro, koji nije izvršen u polovini slučajeva. Detektor je otkrio i jedan slučaj u kojem presuda do objave ovog teksta nije izvršena ni na jedan način.
Jovanović je rekla i da je politika kažnjavanja nasilja u porodici u BiH blaga i da se šalje poruka nasilnicima da neće biti kažnjeni.
“Bilo koji trend koji umanjuje ozbiljnost nasilja u porodici, a smatram da ovaj trend zamjene kazne zatvora radom za opće dobro na slobodi je negativan trend u smislu prevencije nasilja u porodici, u smislu kažnjavanja nasilnika i u smislu pristupa pravdi žrtvi nasilja u porodici”, poručila je Jovanović.
Rad za opće dobro Ivan M. nije izvršio jer je Sud zakasnio sa slanjem presude Ministarstvu pravosuđa i uprave Zapadnohercegovačkog kantona. Ovo ministarstvo nema potpisane ugovore za provedbu rada za opće dobro.
Ministarstvo pravosuđa je presudu primilo 30. januara 2025. godine, što je tri i po mjeseca nakon pravosnažnosti presude.
“Proizlazi da se presuda ne može izvršiti zbog proteka roka za njezino izvršenje”, navodi se u odgovoru upućenom sudu u februaru 2025. godine, do kojeg je došao Detektor.
Prema Krivičnom zakonu Federacije BiH, rok za izvršenje rada za opće dobro ne može biti kraći od jednog mjeseca niti duži od jedne godine. Sud u svakoj presudi pojedinačno ocjenjuje vrijeme potrebno za izvršenje rada za opće dobro.
Iz Općinskog suda u Ljubuškom za Detektor navode da je došlo do “različitog tumačenja računanja roka izvršenja”.
“Prema stavu postupajućeg suca, presudu su upravni organi trebali tumačiti i izvršiti računajući od dana kad su zaprimili poziv da provedu presudu radom za opće dobro na slobodi”, navode iz suda.
Dok institucije različito tumače rokove, Ivan M. rad za opće dobro nije odradio. Njemu je sud rad zamijenio zatvorskom kaznom. On ni ovu kaznu nije izvršio.
U julu 2025. godine, Ivan M. podnio je zahtjev za zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom.
Sud mu je to dozvolio. Prema odgovoru iz oktobra 2025. godine, njemu je počeo teći rok za uplatu kazne.
Na upit o ovom slučaju, iz Ministarstva pravosuđa i uprave Zapadnohercegovačkog kantona je za Detektor rečeno da trenutno ta institucija nema potpisane ugovore o izvršenju alternativne kaznene sankcije rada za opće dobro, ali da aktivno radi na njihovom potpisivanju.
Na poziv za potpisivanje ugovora o izvršenju ove sankcije tokom 2025. godine, od preduzeća i udruženja su dobili negativne odgovore, naveli su.
“Uhvatili su ga i oborili na tlo u trenutku kad je bio oko tri metra udaljen od supruge”.
Detalj iz presude
Anto P., čiji identitet Detektor štiti zbog zaštite žrtve, dvije godine zaredom je za nasilje u porodici osuđen u Općinskom sudu u Kaknju.
U oktobru 2022. godine proglašen je krivim što je suprugu, u prisustvu kćerke, omalovažavao i vrijeđao na nacionalnoj osnovi.
Tada mu je određena kazna zatvora od četiri mjeseca i zamijenjena radom za opće dobro od 30 dana.
Anto je osuđivan i 1991., te 2019. godine. Presudom iz 2019. osuđen je za isto krivično djelo – nasilje u porodici, kada mu je izrečena uvjetna presuda.
U aprilu 2023. godine izrečena mu je presuda od šest mjeseci zatvora i određena zamjena za rad za opće dobro od 45 dana.
Prema presudi koja je dostavljena Detektoru, kriv je što je bez posebnog razloga vrijeđao svoju suprugu te je gađao prženim tijestom.
Prema dopisima Ministarstva za pravosuđe i upravu Zeničko-dobojskog kantona upućenim sudu, vidljivo je da se Anto nije odazivao na pozive za odsluženje rada za opće dobro.
Za zamjenu zatvorske kazne radom za opće dobro, osuđeni mora dati pristanak.
U jednom od dopisa, Ministarstvo navodi kako je rok za izvršenje rada za opće dobro istekao, zbog čega je nemoguće izvršiti sankciju.
On je svoje kazne odslužio u zatvoru.
Aleksandra Petrić iz Fondacije “Udružene žene” Banja Luka je za Detektor navela kako je politika kažnjavanja počinilaca nasilja u porodici blaga i popustljiva, te da ne doprinosi prevenciji.
“U kontekstu ove mjere se ukazuje na stav društva da je nasilje u porodici manja društvena opasnost, da ne prouzrokuje veće posljedice, da ne utiče na uznemirenje društva, da se može počinilac rehabilitovati, ali to utiče i na podsticanje počinilaca da sama djela ponavljaju”, zaključila je Petrić.