Pet godina čekanja na odsluženje kazne za smrt djevojčice
Piše: Nermina Kuloglija-Zolj
Ivica Tucak svako se jutro posljednjih 20 godina probudi s boli za kćerkom Tenom. U Šibeniku, gdje je živjela s porodicom, Tena se kao trogodišnjakinja igrala na rivi oko aparata za igračke.
Težak gotovo 80 kilograma, aparat nije bio dobro postavljen i pao je na djevojčicu i njenu drugaricu. Obje su zadobile povrede, a Tena je nakon nekoliko dana preminula.
“Živiš svaki dan s tom boli, ne dao Bog nikome”, riječi su njenog oca Ivice Tucaka.
On je 12 godina čekao da dvojica muškaraca koji nisu dobro postavili aparat budu osuđeni u Hrvatskoj.
“Pravda neće nikad biti zadovoljena ako ubijete nevino dijete. (…) Vi ste oduzeli jedan život, ja vjerujem da je to bilo nehajem, ali ubili ste moje dijete”, rekao je Tucak.
Za pravosudnu praksu slučaj je trajao predugo. Za Ivicu – cijelu vječnost.
“Ne znam šta vam više mogu pametno reći nakon tih godina koje su prošle. Šta reći i o sistemu i u Hrvatskoj i u BiH”, kazao je.
“[…] u roku od mjesec dana, ukoliko imate želju, riješite taj slučaj jer je jasno bilo kao dan da je taj aparat koji je ubio moje dijete bio postavljen tamo gdje nije trebao biti postavljen, gdje nije imao dozvolu za to, da je bio postavljen na neadekvatan način […] da je taj aparat pao i ubio moje dijete, drugo dijete ranio”, dodao je Ivica.
Nakon duge borbe, mislio je da je slučaj okončan u Hrvatskoj.
Ali istraživanje Detektora otkrilo je da jedan od odgovornih u ovom slučaju pet godina nije odslužio svoju kaznu koju je prebacio u BiH.
Sud u Šibeniku je 12 godina nakon smrti Tene Tucak osudio Miroslava Matana i Marija Poduriljka na po godinu zatvora za teško krivično djelo protiv opće sigurnosti. Istom presudom ta kazna je zamijenjena radom za opće dobro.
Matan je 2005. godine imao zadatak da aparat za igračke težak 78 kilograma postavi ispred kafića na šibenskoj rivi čiji je Poduriljko bio vlasnik.
Upravo se taj aparat, kako je sud utvrdio, zbog ljudske greške, tokom igre prevrnuo i pao na troipogodišnju Tenu Tucak, koja je preminula nekoliko dana poslije.
Hrvatska je 13 godina kasnije za osuđenog Matana, porijeklom iz BiH, zatražila da se njegova kazna izvrši u BiH. Sud u Livnu je 2020. godine potvrdio presudu kolega iz Hrvatske, uključujući i rad za opće dobro.
Rad za opće dobro Matan je trebao izvršiti najkasnije u roku od godine.
Ali ovaj rok nije ispoštovan, otkrio je Detektor. Matan je tek u augustu 2025. počeo raditi u javnom preduzeću “Šumarija” u Livnu. Tu bi trebao raditi do januara 2026. godine.
On je na izvršenje presude pozvan tek nakon upita Detektora institucijama u BiH.
Slučaj Tene Tucak je jedan od nekoliko desetina slučajeva u Bosni i Hercegovini u kojima su osuđeni zamijenili odlazak u zatvor za rad za opće dobro ali koji nikada nisu izvršili ovu kaznu.
Istraživanje Detektora pokazalo je da skoro trećina analiziranih presuda kojima je izrečena sankcija rad za opće dobro nije izvršena.
Rad za opće dobro je sankcija koju sudovi u BiH mogu odrediti osuđenima na kaznu zatvora do godinu dana. Ona podrazumijeva da će osuđeni u određenom vremenskom periodu u preduzeću, organizaciji ili ustanovi raditi na poslovima koji su im dodijeljeni.
Od 152 analizirane presude općinskih i osnovnih sudova u BiH koje se odnose na izvršenje sankcije rad za opće dobro od početka 2019. do kraja 2024. godine, Detektor je otkrio da 44 nisu izvršene. Najmanje četiri presude do sada nisu izvršene ni na jedan način.
U 27 slučajeva sudovi su neizvršeni rad za opće dobro zamijenili drugom kaznom.
Među razlozima za takav propust bila su kašnjenja sudija da pošalju presudu na izvršenje, neobezbijeđena radna mjesta za osuđenike i nejavljanja osuđenih ili njihovo preseljenje, pokazalo je istraživanje.
Kao uspješni sportista, Ivica je danas selektor vaterpolo reprezentacije Hrvatske.
“Zamislite normalne ljude koji ne znaju nikoga i šta oni prolaze. Ja nisam nikada na osnovu svog društvenog statusa tražio nikakvu privilegiju. (…) Samo sam tražio da to bude pošteno, da se osude za to, ali to je užas jedan”, ocijenio je Tucak.
Iz Općinskog suda u Livnu ne vide nikakav propust u izvršenju presude u slučaju Miroslava Matana.
Detektoru su odgovorili da su nalog za izvršenje napravili odmah čim su primili presudu Kantonalnog suda.
“Nakon toga, mi smo dostavili svoj nalog za izvršenje 2020. godine. Više puta smo tražili, pošto se sankcija nije izvršavala, nebrojeno puta smo slali upite resornom ministarstvu”, navela je Marija Vila-Robović, sekretar Općinskog suda u Livnu.
2005.
Tena Tucak je preminula nakon što je na nju pao aparat za igračke.
2017.
Miroslav Matan i Mario Poduriljko osuđeni su na po godinu dana zatvora za teško krivično djelo protiv opće sigurnosti. Kazna im je zamijenjena za 730 sati rada za opće dobro.
2020.
Sud u Livnu potvrdio je presudu kolega iz Hrvatske i preuzeo izvršenje presude za Miroslava Matana.
Početak juna 2025.
Detektor šalje upit o slučaju.
August 2025.
Matan je započeo sa izvršenjem presude u “Hercegbosanskim šumama”.
Rad za opće dobro propisan je Krivičnim zakonom Federacije 2003. godine. Njime su kantonalna ministarstva pravde zadužena da rasporede osuđene na rad.
Osuđeni može raditi u trajanju od deset do 90 dana, i dužan je izvršiti sankciju u roku od mjesec do godinu. Za ovakvu vrstu sankcije i osuđeni mora dati pristanak.
U slučaju Matana, izvršenje rada za opće dobro u nadležnosti je Ministarstva pravosuđa i uprave u Livnu. Oni su Matanu bili dužni pronaći posao koji će odraditi u roku od godinu dana od pravosnažnosti presude ili obavijestiti sud da kaznu ne mogu izvršiti.
Vila-Robović, sekretar Općinskog suda u Livnu, navodi da ih je Ministarstvo tek u februaru 2025. zvanično obavijestilo da se radi na uspostavljanju mehanizma da se krivična sankcija izvrši. Detektor je prvi upit o ovom slučaju institucijama uputio početkom juna 2025. godine.
Matan do tada nije bio pozvan na rad jer ugovori u ovom gradu nisu bili potpisani, navela je Vila-Robović.
“U šestom mjesecu ove godine dobili smo od njih da su potpisani ugovori potrebni za izvršenje ove sankcije s ‘Hercegbosanskim šumama’, znači javnim preduzećem, i da je osuđenik pozvan da se javi u Ministarstvo kako bi se ispoštovala sva procedura”, pojašnjava Vila-Robović.
Detektor otkriva da su ugovori s javnim preduzećima, u kojima je Matan mogao odslužiti presudu, postojali u momentu donošenja njegove presude, ali da ih Ministarstvo nije provodilo.
Aleksandar Rodić, ministar pravosuđa i uprave Kantona 10, naveo je da su ugovori potpisani 2013. godine. Priznao je da se nisu sprovodili.
“Zamislite kad se u međuvremenu promijeni, ne znam, pet ili šest ministara i četiri direktora javnih preduzeća. Ti vam ugovori izgledaju na starim pisaćim mašinama rađeni, i tako dalje, tako da je bilo potrebno da sve to ponovo rehabilitacijom podignemo na nivo, da osvježimo, da izvučemo iz predmeta, iz prašine”, naveo je Rodić.
Aktuelna Vlada Kantona 10 imenovana je u februaru 2024. godine. Uvidom u presude, Detektor je pronašao da je slučaj Matana jedini slučaj rada za opće dobro u nadležnosti ovog ministarstva.
Tvrdeći da ne može govoriti o radu Ministarstva u ranijem periodu, Rodić je rekao da je od početka svog mandata upoznat s presudom Miroslavu Matanu i da ju je želio riješiti.
Umjesto da obavijesti sud o nemogućnosti provođenja, odlučio je revidirati već potpisane ugovore i stvoriti mjesto za rad Matana. Pojasnio je da je želio stvoriti pretpostavke da se ovakve presude mogu provoditi i kasnije.
“Mi smo od suda u dva-tri navrata dobili akt da ima ta presuda, da je to potrebno izvršiti, a da mi, kao Ministarstvo, ako se dobro sjećam, nismo odgovorili da mi to nismo u stanju da izvršimo, nego smo odgovorili da mi radimo intenzivno na uspostavljanju (…) i da ćemo obavijestiti sud onog momenta kad se steknu uslovi za izvršenje ove sankcije”, pojasnio je Rodić.
Općinski sud u Livnu je u augustu 2025. dobio informaciju da je započelo izvršenje presude Matanu u “Hercegbosanskim šumama”, te da je ranije imenovan povjerenik koji će sve pratiti.
“I po završetku mi očekujemo da ćemo dobiti od njih adekvatan izvještaj o provedbi mjere”, rekla je Vila-Robović, navodeći da nije postojala mogućnost zastare ovog predmeta jer nije ni bilo započeto sa izvršenjem.
“Da je došlo do toga da nismo dobili pozitivnu informaciju, da se nisu osigurali uvjeti, da bi sud vjerojatno onda (…) donio odluku da se izvrši ta mjera na način da se osuđenik uputi na izvršavanje kazne zatvora”, dodala je.
Novinari Detektora su se s Matanom sreli u “Šumariji Livno” sredinom augusta. Odbio je da razgovara o suđenju i provođenju sudske odluke, navodeći da će presudu odraditi časno i pošteno.
Branko Perić, bivši sudija Suda BiH, za Detektor pojašnjava da ministarstva nisu razvila metodologiju za izvršenje rada za opće dobro.
“Razlozi su u poslovičnoj aljkavosti izvršne vlasti, ali i u lošem zakonodavnom rješenju. Zaključivanje ugovora s javnim preduzećima je nepotrebna i besmislena birokratska procedura”, naveo je Perić.
Ocijenio je da bi praktičnije bilo obavezati javna preduzeća na izvršenje ove krivične sankcije.
“Ako izvršenje ostane u nadležnosti ministarstva pravde, postat će prostor korupcije i svesti se na fiktivnu konstataciju da je mjera izvršena”, naveo je Perić.