Ranije presude nevidljive za pravosudni sistem
Piše: Nermina Kuloglija-Zolj
Elmin K. osuđen je 2020. godine na šest mjeseci zatvora zbog nedozvoljenog držanja oružja ili eksplozivnih materija.
Kaznu od šest mjeseci Općinski sud u Visokom mu je zamijenio radom za opće dobro od 45 dana koji je trebao izvršiti u roku od godine.
Kako Detektor otkriva, u ovom slučaju osuđenom je omogućen rad za opće dobro iako je tada iza sebe imao četiri presude.
Rad za opće dobro je sankcija koju sudovi u BiH mogu odrediti osuđenima na kaznu zatvora do godine. Ona podrazumijeva da će osuđeni u određenom vremenskom periodu u preduzeću, organizaciji ili ustanovi raditi na poslovima koji su im dodijeljeni.
Od 152 analizirane presude općinskih i osnovnih sudova u BiH koje se odnose na izvršenje sankcije rad za opće dobro u periodu od početka 2019. do kraja 2024., Detektor je otkrio da 44 nisu izvršene. Najmanje četiri presude do sada nisu izvršene ni na jedan način.
U 27 slučajeva sudovi su neizvršeni rad za opće dobro zamijenili drugom kaznom.
Među razlozima za takav propust bila su kašnjenja sudija da pošalju presude na izvršenje, neobezbijeđena radna mjesta za osuđenike i nejavljanja osuđenih ili njihovo preseljenje, pokazalo je istraživanje.
Istraživanje Detektora pokazuje i da su dvije petine analiziranih presuda za rad za opće dobro dodijeljene ranije osuđivanim osobama.
Zakon u Federaciji pri dodjeljivanju rada za opće dobro ocjenjuje zaposlenje i ličnu situaciju osuđenog, ne sprečavajući da se ta kazna izrekne ranije osuđivanima, dok zakon u Republici Srpskoj propisuje da se ova sankcija ne može izreći osobi koja je dva ili više puta osuđivana na kaznu zatvora.
Elmin K., čiji je puni identitet zaštićen u presudi dostavljenoj Detektoru, osuđivan je od 2006. do 2010. godine.
Općinski sud u Kaknju ga je 2006. osudio, zbog posjedovanja i omogućavanja uživanja opojnih droga, na kaznu zatvora u trajanju od jedan mjesec, uslovno jednu godinu.
Isti sud ga je tri godine kasnije osudio na kaznu zatvora od tri mjeseca, uslovno godinu, zbog nanošenja lake tjelesne ozljede.
Općinski sud u Visokom ga je u julu 2010. kaznio zatvorskom kaznom od četiri mjeseca zbog sprečavanja službene osobe u vršenju službene radnje, a sud u Kaknju mu je nakon četiri mjeseca, u novembru 2010. godine, odredio kaznu zatvora od tri mjeseca zbog nasilničkog ponašanja.
Advokat Alen Nakić iz Sarajeva smatra da pri određivanju kazne treba cijeniti sve okolnosti.
“Ukoliko se radi o nekoj bliskoj osuđivanosti, onda je vrlo upitno da li se taj institut može koristiti”, navodi advokat Nakić osvrćući se na izricanje rada za opće dobro ranije osuđivanim osobama.
Nakić smatra da je rad za opće dobro dobra sankcija, ali da se treba odnositi na određenu kategoriju osoba kojima ono za što su osuđene nije redovan oblik ponašanja i kojima će kazna zatvora potencijalno nauditi.
“To mora biti dobro skrojeno u odnosu na osobu učinioca (…) To je međuprostor između uvjetne osude i zatvora”, navodi Nakić.
Daljnja analiza slučaja Elmina K. otkrila je da je Ministarstvo za pravosuđe i upravu Zeničko-dobojskog kantona u martu 2021. godine obavijestilo sud da ne može izvršiti kaznu suda iz 2020. kojom se za njega predviđa rad za opće dobro, jer se osuđeni preselio u Mostar.
Elmin K. presudu nije odslužio ni u zatvorskoj ćeliji.
Zakon osuđenima do jedne godine omogućava da zatvorsku kaznu izdržavaju u kućnom zatvoru sa elektronskim nadzorom.
On je ovu kaznu odslužio sredinom maja 2022., dvije godine od prvobitno donesene presude.
Iz ministarstva i suda nisu odgovorili na komentar za ovaj slučaj.